Pandemija koronavirusa donijela je brojne promjene u načinu na koji živimo i radimo. Jedna od značajnih promjena je veća učestalost rada od kuće. Praktički preko noći, znatnom broju radnika su dom i posao postali isto mjesto. Unatoč početnoj skepsi, čini se da je rad od kuće ugodno iznenadio i zaposlenike i poslodavce. Zaposlenicima se svidjelo to što ne moraju trošiti vrijeme na put do posla i što mogu fleksibilnije upravljati svojim vremenom. Poslodavcima se svidjelo što ne moraju plaćati režije i najam uredskih prostora, a istovremeno imaju jednako produktivne ili čak produktivnije radnike.

Ipak, nije sve tako ružičasto kod rada od kuće. Mnogi zaposlenici se vjerojatno ne bi složili s tvrdnjom da je ovaj način rada superiorniji klasičnom radu iz ureda, pogotovo oni koji imaju malu djecu kod kuće, a nemaju dobre uvjete za rad od kuće i kojima je rad iz ureda olakšavao fokus na radne zadatke. Također, osim što nam pruža prihode, rad ima i važnu socijalnu funkciju – svakodnevni odlazak na posao omogućava nam i neformalnije oblike druženja i razgovora s osobama izvan našeg kućanstva. Manjak ovakvih neformalnih kontakta je postao sve važnija tema s produljivanjem pandemije.

Za očekivati je da će rad od kuće postati znatno učestaliji i u uobičajenim okolnostima nakon pandemije. Zbog ovog i svih gore navedenih razloga, za vrijeme prvog lockdowna u proljeće 2020. učinilo nam se važnim istražiti što su činjenice, a što mitovi vezani uz rad od kuće. Stoga smo, u suradnji s Prizma – centrom za poslovnu inteligenciju, proveli istraživački projekt kojim smo htjeli saznati tko uopće može raditi od kuće i kako se bolje prilagoditi radu od kuće.

Istraživanje 1:  Koliko ljudi u Hrvatskoj radi od kuće, tko su oni i kako im je?

Tijekom travnja 2020. proveli smo telefonsku anketu na nacionalno reprezentativnom uzorku hrvatskih građana kako bismo saznali koji sve radnici rade od kuće, kolika je učestalost rada od kuće općenito te kako su se hrvatski građani prilagodili na rad od kuće. Podsjećamo, u doba provođenja istraživanja bile su na snazi stroge preporuke Stožera za civilnu zaštitu prema kojima su svi radnici kojima je to priroda posla dopuštala trebali svoje radne zadatke obavljati od kuće. Naši podaci pokazali su da je nešto više od trećine radnika povremeno ili stalno radila od kuće, pri čemu je samo 15% onih koji su radili od kuće cijelo vrijeme.

Dodatne analize pokazale su da je rad od kuće snažno povezan s višim obrazovanjem te time ukazale na zanemarenu činjenicu da je samo manji dio poslova moguće obavljati od kuće. Primjerice, među onima sa srednjom i osnovnom stručnom spremom samo je 14% onih koje su svoje poslove mogli uglavnom obavljati od kuće dok je među visokoobrazovanima nešto manje od polovice radilo većinu tjedna od kuće.

Da bismo razumjeli kako rad od kuće utječe na produktivnost i osobnu dobrobit, pitali smo naše sudionike o njihovoj produktivnosti, zadovoljstvu poslom i subjektivnoj dobrobiti. Dodatno, pitali smo ih o nizu karakteristika koje bi mogle biti povezane s radom od kuće kao što su usklađivanje posla i obitelji te psihološko odvajanje od posla (stupanj u kojem mogu za vrijeme slobodnog vremena zaboraviti na posao/radne zadatke).

Kao što je vidljivo na Slici 2, većina radnika osjećala se podjednako produktivna na poslu od kuće kao i prije pandemije. Između radnika koji su radili od kuće i onih koji su normalno odlazili na posao, nije bilo razlike u produktivnosti, zadovoljstvu poslom i subjektivnoj dobrobiti. Ipak, donekle očekivano, hrvatski građani koji su radili od kuće u uvjetima pandemije izvijestili su o većem preklapanju obiteljskog i poslovnog života te su se teže psihološki odvajali od posla, što je logična posljedica činjenice da se rad i obiteljski život odvijaju u istom fizičkom okruženju. 

Istraživanje 2:  Koje su prednosti i nedostaci rada od kuće? O čemu ovise produktivnost i subjektivna dobrobit?

Da bismo bolje razumjeli rad od kuće i saznali koji radnici su se bolje snašli u radu od kuće, uz pomoć studenata psihologije te poziva na društvenim mrežama dodatno smo prikupili veliki uzorak sudionika koji su u travnju 2020. barem dio tjedna radili od kuće.

Iz slika 3a i 3b vidljivi su donekle očekivani nalazi. Kao glavne prednosti rada od kuće, naši sudionici isticali su uštedu vremena koju su ostvarili zbog činjenice da ne putuju na posao te fleksibilnost u obavljanju radnih zadataka koju im rad od kuće omogućava. Kao ključne nedostatke navodili su otežanu komunikaciju sa suradnicima, odsustvo ravnoteže poslovnih i obiteljskih obaveza (koje uključuje ometanje) te osjećaj izoliranosti i nedostatak tehničkih uvjeta za rad od kuće.

Ključni dio našeg istraživanja bilo je ispitivanje odrednica produktivnosti i subjektivne dobrobiti kod ljudi koji su radili od kuće jer nam ti nalazi govore kako se bolje možemo pripremiti na rad od kuće u budućnosti.

Naši rezultati su pokazali da i produktivnost i subjektivnu dobrobit u velikoj mjeri određuju iste stvari. Produktivniji i zadovoljniji su oni koji imaju bolje tehničke uvjete, vještiji su s informacijskim tehnologijama, inače su savjesniji i emocionalno stabilniji, imaju manje teškoća u usklađivanju obiteljskog i poslovnog života, bolje strukturiraju dan i redovito se psihološki odvajaju od posla. Pri tome, najsnažnija odrednica oba kriterija bila je vremenska struktura dana, a u slučaju subjektivne dobrobiti isticalo se i psihološko odvajanje od posla. Dvije varijable bile su različito povezane s našim kriterijima: ranije iskustvo rada od kuće je bilo negativno povezano s percipiranom učinkovitosti – oni koji su imali iskustvo ranijeg rada od kuće smatrali su da su u izmijenjenim okolnostima (s prisutnim drugim članovima kućanstva) manje učinkoviti nego prije. Konačno, važna odrednica subjektivne dobrobiti radnika koji rade od kuće bio je spol. Sukladno nalazima da na žene „pada“ veći udio kućanskih poslova i brige o djeci, one su izvještavale o lošijoj subjektivnoj dobrobiti od muškaraca u slučaju kad su radile od doma. 

Što smo naučili i kako će nam to koristiti u budućnosti?

Prije početka pandemije, rad od kuće u Hrvatskoj je bio izrazito rijetka pojava na tržištu rada. Prema posljednjim Eurostatovim podacima (2019), bili smo na samom začelju Europske Unije u postotku ljudi koji rade od kuće. Javnozdravstvena situacija prisilila je značajan broj tvrtki na promjenu u tom pogledu. Naši nalazi pokazali su da nema dokaza da je rad od kuće u znatnoj mjeri utjecao na radnu učinkovitost ili subjektivnu dobrobit radnika. Međutim, izbrisao je fizičke granice između posla i privatnog života, poremetio uobičajenu vremensku strukturu dana te time otežao psihološko odvajanje od posla i, posebno, ravnotežu između poslovnih i obiteljskih uloga.

Naša istraživanja pokazuju da se radu od kuće bolje prilagođavaju bolje pripremljeni radnici koji imaju dobre informatičke kompetencije i dobre uvjete za rad od kuće. No još važnijim čimbenikom uspješne prilagodbe na rad od kuće pokazalo se uspostavljanje jasne strukture dana odnosno redovito psihološko odvajanje od posla. 

Drugim riječima, ukoliko dobro organizirate svoj (radni) dan, povećavate si šansu da ćete održati visoku razinu produktivnosti i psihološke dobrobiti i da ćete se nakon radnog vremena u miru posvetiti svom privatnom životu i svojim bližnjima. Ovo vrijedi za bilo koji oblik rada, ali posebno je važno za rad od kuće u kojem su granice privatnog i poslovnog dodatno zamućene.